Premda usporedni podaci upućuju na to da porezno opterećenje rada u Hrvatskoj nije veliko u odnosu na druge europske zemlje, novim prijedlogom zakona o porezu na dohodak konačno se otvara prostor za dodatna rasterećenja koja su bitna za poticanje rada i ulaganja kao i podizanja životnog standarda naših sugrađana.
Što se tiče predloženih zakonskih rješenja, ne ulazeći u političku pozadinu prijedloga, bitno je uvodno istaknuti da je točan stav Vlade RH da su lokalnoj samoupravi porasli porezni prihodi, posebice znatno u 2022. godini, a taj se trend nastavio i u tekućoj godini. Općenito je stav da su mjere koje su provedene za vrijeme mandata ministra Marića s ciljem poreznog rasterećenja bile uglavnom ispravne i logične, a benefite su, osim poreznih obveznika, osjetili i proračuni jedinica lokalne samouprave.
Rezultat predloženih zakonskih izmjena svakako je pojednostavljenje poreznog sustava ukidanjem prireza i objedinjavanjem u stopu poreza na dohodak. Određivanjem visine stopa poreza na dohodak jedinice lokalne samouprave moći će ili zadržati ili smanjiti svoje porezne prihode, jasno u korist svojih stanovnika. Građani će tako jasno moći uspoređivati i evaluirati lokalne jedinice i eventualno za život birati one gdje bi plaćali manje poreze. Stoga podržavamo ukidanje prireza i mogućnost samostalnog odlučivanja o visini stopa poreza na dohodak, s ciljem njegova dugoročnog smanjenja. Ono što bi bilo bitno je da se jedinicama lokalne samouprave omogući pristup ili da im se dostave strukturirani podaci u svezi obveznika i osnovice za obračun poreza na dohodak, kako bi Odluke koje su obvezni donijeti u zadanom vremenskom roku bile utemeljene na stvarnim podacima na temelju kojih se utvrđuje i naplaćuje porez i kako bi mogle izračunati njihov utjecaj na svoje prihode.
Pozdravljamo ukidanje koncepta prireza kao dodatnog nameta na dohodak, odnosno poreza na porez, čime se ujedno otvara mogućnost koja može izravno utjecati na visinu neto plaće zaposlenim u Hrvatskoj.
Pritom se nadam da izabrani gradonačelnici, načelnici lokalne samouprave neće koristiti mogućnost povećanja poreza na dohodak – premda ta razina neće smjeti prelaziti dosadašnju kombinaciju opterećenja na osnovi poreza na dohodak i prireza. Suprotno od toga, otvara se prilika za lokalna porezna rasterećenja i efektivno dizanje ekonomske konkurentnosti koja je važna za povećanje standarda i poticanje ulaganja u lokalne sredine kao i rasta dohotka naših građana.
Ključno „pitanje“ koja se nameće odnosi se na moguću kompenzaciju gubitka prihoda. Prije svega ovdje treba istaknuti da su prema službeno predstavljenim podacima prihodi lokalnih jedinica u razdoblju 2017.- 2022. narasli za skoro milijardu eura. U Zagrebu je taj rast iznosio 39 %, u Splitu 58 %, odnosno 67 % na razini cijele zemlje. Za primjer samo je Grad Zagreb u protekloj godini na temelju porasta prihoda samo od poreza na dohodak i prireza ostvario skoro milijardu kuna. Dakle, sada je vrijeme da se taj višak novca u krizi iskoristi i građanima osigura svojevrsni povrat poreza. Iako je ova odluka prepuštena samim lokalnim jedinicama koje imaju vlastitu fiskalnu autonomiju. Da je to moguće jer već godinama postoje primjeri lokalnih jedinica koji nemaju prirez i uspješno funkcioniraju od Bjelovara, Sveta Nedjelja, Samobor, Međimurje i drugih.
Sigurno je pozitivno što je u zakonu predviđeno povećanje neoporezivog dohotka s 531 na 560 eura, odnosno za oko 5 % , kao i povećavanje iznosa osnovnog osobnoga odbitka za uzdržavane članove i invalidnost što će se sigurno odraziti na porast primanja građana. Ovdje se ujedno i pojednostavljuje sustav na način da se briše pojam osnovice osobnog odbitka i utvrđuje samo osobni odbitak.
No također bi bilo dobro zbog trenutnog iznosa minimalne plaće, kao i zbog mogućih povećanja iste, jer u budućnosti neće imati svi zaposlenici isti neto koji proizlazi iz minimalne plaće (radi različitih stopa poreza na dohodak) , pa bi bila potrebna možda modifikacija osnovnog osobnog odbitka koji bi bio u visini 80 posto iznosa minimalne plaće. Time bi osobni odbitak bio promjenjiv, ali bi se osigurao iznos iste neto plaće za sve osobe koje primaju minimalnu plaće.
Za podržati je također povećanje praga oporezivanja najvišom graničnom stopom – s 47.780 na 50.400 eura godišnje, odnosno za oko 5 %. Ipak, smatramo kako bi postojeće dvije granične stope poreza na dohodak trebalo zamijeniti jedinstvenom stopom (flat tax) koja bi iznosila između 15 i 20 %. Time bi se Hrvatska u poreznoj konkurentnosti dodatno približila baltičkim zemljama, Češkoj, i drugim primjerima u okviru Inicijative tri mora.
U zakon bi trebalo uvrstiti prijedlog Obrtničke komore koja se odnosi i na pitanje poticaja mladim obrtnicima, s obzirom da su temeljem Zakona o porezu na dohodak mladi do 25 godina oslobođeni 100 posto plaćanja godišnjeg poreza na dohodak, a za mlade do 30 godina oslobođenje je 50 posto, ali samo ako su zaposleni kao radnici temeljem ugovora o radu. To isključuje mlade osobe koje se samozapošljavaju u obrtu iako kao poduzetnici time stvaraju priliku za zapošljavanje drugih i to sigurno treba pozitivno razriješiti i uvrstit u ovaj zakon.
Ono što je također i interesantno je područje a uvršteno je u ovaj zakon, je regulacija koju željno iščekuju mnogi radnici u turizmu i ugostiteljstvu a to je uređenje pojma napojnice i njihov porezni tretman. Obzirom da je riječ o primicima koje ostvaruju fizičke osobe, a za koje u sustavu poreza na dohodak nije izrijekom uređen njihov porezni tretman te uzimajući u obzir naviku davanja napojnica u Republici Hrvatskoj ukazala se potreba za preciznim određenjem tog primitka u sustavu porezu na dohodak. Stoga se predlaže isto urediti na način da se propiše da se na primitke po osnovi napojnica ostvarene do propisanog iznosa ne plaća porez na dohodak, dok bi razlika isplaćena iznad propisanog neoporezivog iznosa podlijegala oporezivanju u okviru konačnog drugog dohotka po stopi od 20%.
Pojam napojnice i njihov porezni tretman može se urediti po uzoru na Češku Republiku, gdje je uobičajeno da se usluga „nagrađuje“ s prigodnih 10% od ukupnog iznosa cijene/usluge. Navedeno bi moglo imati za početak moglo imati tretman koji je potpuno oslobođen od poreza/nameta, a kasnije nakon nekog određenog iznosa oporezivalo bi se kao drugi dohodak po stopi manjoj od predloženih 20%. U velikom broju slučajeva taj iznose neće biti alociran za štednju ili investicije već je uglavnom namijenjen daljnjoj potrošnji na dobra ili usluge.
Prijedlogom zakona o izmjenama i dopunama zakona o porezu na dohodak vidljiva je želja da se postigne daljnje porezno rasterećenje obveznika poreza na dohodak te pravednija raspodjela poreznoga tereta kao i povećanja plaća svih naših sugrađana .
