“Krivotvorenje ambalaže i certifikata za hranu postali su unosan biznis u koje su se uključile i kriminalne organizacije jer su kazne za to su gotovo simbolične, a dobit je ogromna i sve veća” – Darko Klasić
Materijali i predmeti koji dolaze u neposredan dodir s hranom veliko su i složeno područje koje je uređeno propisima Europske unije i zakonskim okvirima Republike Hrvatske. Svakako je dobro da ovim prijedlogom zakona pratimo aktualnu nadopunu europske regulative iz 2022. godine koja dodatno definira monitoring za reciklirane materijale koji dolaze u dodir sa hranom.
Danas kada zbog zaradom za profitom proizvođači često zavaravaju kupce lažnim informacijama na deklaracijama prehrambenih proizvoda , gdje se sve više vara na mesu, medu, ulju, mlijeku i sirevima gdje je krivotvorenje hrane postala mafijaška djelatnost , često se postavlja pitanje znamo li što zapravo jedemo?
U novinama često možemo pročitati o dodavanju šećera i eteričnih ulja u med , maslinovo ulje koje se razrjeđuje jeftinijem uljima ili čak dodavanjem industrijskih ulja moramo se ozbiljno zabrinuti za zdravlje naših sugrađana.
Porazni podaci Državnog inspektorata. Od 14 uzoraka vina, čak u sedam dodani su voda i šećer, od deset bućinih ulja, šest su krivotvorene mješavine, a nepravilnosti su uočene i kod mlijeka, sira, kruha, mesa.
Do pet posto proizvoda u tim kontrolama može se reći da se radi o patvorenim proizvodima ili krivotvorenim. To se odnosi na krivo deklariranje, na miješanje hrane sa sastojcima koji nisu primjereni podaci su referentnog centra Ministarstva zdravlja.
Hrana je u Hrvatskoj kvalitetnija nego u mnogim europskim zemljama, ali utrka za profitom često prevagne te proizvođači posegnu za jeftinijim rješenjima.
Veliki broj sirovina u prehrambenoj industriji i industriji ambalaže sadrže kemijske tvari, koje, zbog svoje toksičnosti, ako se konzumiraju u velikim količinama ili dugotrajno , mogu uzrokovati zdravstvene probleme pa neki puta i najteže.
Materijali i predmeti koji dolaze u neposredan dodir s hranom uz krivotvorenje hrane danas su postali potencijalno najveći izvor onečišćenja i opasnosti za ljudsko zdravlje u svim vrstama hrane.
Zato kontinuirano provođenje inspekcijskog nadzora, nadziranje kritičnih kontrolnih točaka te provođenje korektivnih mjera koji doprinose osiguranju zdravstvene ispravnosti hrane je jedan od najvažnijih faktora očuvanja zdravlja naših građana , pogotovo u svijetlu globalnog gospodarstva i putova hrane koje sve više konzumiramo.
Iako ovaj zakon će nesumnjivo doprinijeti povećanju kvalitete i sigurnosti hrane , mislim da trebamo pod povećalo staviti pojedine europske certifikate koji zadovoljavaju zakonsku formu ali što nužno ne znači i da osiguravaju odgovarajuću ispravnost hrane. Sa drugi strane u porastu je na tržištu porast krivotvorenih certifikata što je priča sama za sebe.
Danas se učestalo događa da se EC izjave- certifikati uzimaju zdravo za gotovo jer su izdane od strane za to ovlaštenih kompanija, da bi se naknadno utvrdilo kako EC procedure (testovi) za te proizvode nisu provedene u skladu s odredbama da bi moglo nositi EC klasifikaciju. Tako se na mala vrata uvozi proizvode koji nemaju standarde koji se traže, a formalno zadovoljavaju formu.
U međunarodnom prometu i svakodnevnom životu na velikom obimu robe sigurno nije praktično niti je za protočnost roba poželjno da se za sve dodatno provjerava vjerodostojnost, ali za proizvode koji dolaze u kontakt s hranom, koju izravno unosimo u tijelo, poželjno je i potrebno izbjeći svaku dvojbu koja bi mogla dovesti u pitanje zdravstvenu ispravnost hrane koju konzumiramo.
Zato smatram da bi tako tu trebalo biti obvezno da se u sklopu procesa obvezno utvrđuje da li kompanija koja izdaje certifikat o usklađenosti isti izdala temeljeno na potpunom i u skladu s EC klasifikacijom procesu.
Nekako mislim da je ovo pitanje šire od ovog prijedloga zakona i ima potencijal da bude razrađen kao jedinstven prijedlog, jer materijali i boje koji se koriste u industriji ambalaže i prehrambenoj industriji dolaze danas sa svih kontinenta gdje je formalno ispunjavanje tražene norme samo formalno birokratsko pitanje koji traži još jedan papir- certifikat bez stvarno provedenog monitoring materijala i predmeta.
