Svakodnevno svjedočimo rastrošnosti čelnika mjesne samouprave, i to od troškova reprezentacije do turističkog razgledavanja svjetskih metropola. Nažalost, takva je i politika novih gradskih uprava, koje su prije izbora nudile nove i transparentne politike upravljanja javnim resursima, a naposljetku su se ova obećanja pokazala samo kao mrtvim slovima na papiru.
U Gradu Zagrebu predsjednik Skupštine, g. Klisović, samo je u 2022. na ime službenih putovanja potrošio 17 000 eura , što je gotovo 4 000 eura više u usporedbi sa njegovi prethodnicima koliko su potrošili tijekom pet godina. Još uspješniji svjetski putnik, ali na račun grada Splita, bio je g. Puljak, koji je u pet mjeseci potrošio 20 000 eura svojih građana na putovanja po raznim svjetskim destinacijama.
Pri tome se navodi da je taj velik skok u putnim troškovima proizašao iz dobrih rezultata upravljanja u našim najvećim gradovima, a koji su se trebali adekvatno predstaviti u pojedinim europskim i svjetskim središtima, od Pariza i Bruxellesa do Jeruzalema i Tel Aviva.
Šteta što mi građani u stvarnom životu na djelu ne vidimo te dokaze dobrog upravljanja i uspjehe u vođenju naših gradova.
Službena objašnjenja razloga putovanja delegacije Grada Zagreba na pojedine destinacije više su tragične nego komične. U gradu Mainzu predstavnici gradske uprave predstavili su tako uspješne projekte za obnove i sufinanciranje objekata stradalih u potresu (premda smo svi upoznati s rezultatima obnove u Gradu Zagrebu), dok je u češkom Brnu gradska delegacija otišla obići tamošnju spalionicu iako od gradnje slične takve u Zagrebu bježi kao vrag od tamjana. U Splitu takvih problema s objašnjenjima nema jer ih se lokalna vlast nije niti potrudila dati razumna opravdanja za tolike troškove. Očigledno je riječ o pravim primjerima transparentnosti, koja se izgleda zagovara samo deklarativno.
Trošiti tako velika sredstva na putovanja u turističke destinacije Europe, bez plana i rezultata, u okolnostima u kojima su građanima reducirane ili čak uskraćene komunalne usluge na ime ušteda i financijske stabilnosti gradova je više nego licemjerno.
Neredovit odvoz smeća, nepokošene livade i neobrezana stabla, neodržavani vozni park gradskih tvrtki i pad kvalitete svih komunalnih usluga nisu rezultati dobrog upravljanja, na temelju kojih se može opravdati posjećivanje europskih metropola.
Nažalost, u Hrvatskoj pojedini čelnici lokalne samouprave iskoristili su priliku dolaska na vlast te nemilice troše javni novac od obilnih ručkova i janjetine, a oni drugi napredniji da im rit vidi puta po svjetskim destinacijama. Građani više ne znaju što je gore ili ispravnije. HSLS ovakvu praksu osuđuje i smatra je neprihvatljivom i nepoželjnom u vođenju našim gradova i općina.
Stoga mi iz HSLS predlažemo gradskim vlastima da preskoče janjetinu i Pariz te krenu na put u svoje gradske četvrti, gdje ih čeka nagomilan neobavljen posao, odnosno putovanje najdalje do Bjelovara, gdje mogu pronaći vrlo uspješne hrvatske primjere dobrih praksi iz područja koja ih tako silno zanimaju.
