Umjesto da hrabro krene u reformu i smanji gubitke sustava, gradonačelnik poseže za očajničkim Bandićevim receptom – na silu stavlja ruku u novčanik građana i uzima im novac , poručio je Darko Klasić predsjednik HSLS-a Grada Zagreba , na redovnoj tiskovnoj konferencije ponedjeljkom naše gradske organizacije.
Veliki broj Zagrepčana koji plaćaju najveći prirez u Republici Hrvatskoj, još uvijek nemaju kanalizaciju i/ili vodu. Isto tako ove godine od projekta obnove kanalizacije i vodovoda u Zagrebu neće biti ništa. Projekt nije spreman, nedostaju studije i prateća dokumentacija kao što nije prikupljena niti dokumentacija za proširenje mreže vodovoda i odvodnje. Ovo je najveći grijeh a ne proceduralne pogreške smijenjenog direktora Vodovoda Davora Poljaka, koji je postao direktor političkim kadroviranjem Tomislava Tomaševića , stranke Možemo i koalicijskog partnera SDP-a čiji je član na tkz. javnom natječaju .
HSLS Zagreba predlaže gradonačelniku i upravi zagrebačkog holdinga da za početak smanji gubitke vode uz minimalne troškove smanjenjem broja nelegalnih priključaka. Istih je prema procijeni oko 15000 tisuća , te stvaraju godišnje gubitke u vodoopskrbnom sustavu od minimalno cca 4 milijuna eura. To je ogroman problem koji treba riješiti upućeni i reformski bez nasrtaja na novčanike građana koji redovito plaćaju ionako preskupe gradske usluge. Umjesto toga, trebalo bi kažnjavati one koji su ilegalno priključeni na sustav te bi se time investiralo u učinkovitost sustava . Ulaganje u učinkovitost sustava predstavlja razumno ulaganje, koje će se u svakom slučaju otplatiti.
Projektom rekonstrukcije vodovoda sufinanciranim od EU , smanjit će se gubitaka vode zbog loših cijevi od preko 50 % te će se samim time i smanjiti troškove energije. U tom slučaju nema niti potrebe za povećanjem cijene vode, jer se tako ostvarenim uštedama povećani troškovi održavanja mogu sami otplaćivati. Povećanje cijena vode sigurno nije potrebno zbog kratkotrajnih financijskih obaveza Vodovoda , koje treba pokriti unutarnjom preraspodjelom sredstava Zagrebačkog holdinga za koje očigledno ima mjesta. Do sada smo bili svjedoci da nakon podizanje cijene usluga građanima one se nikada ne vraćaju na staro, nakon prestanka razloga podizanja.
Dok građani Zagreba već drugu uzastopnu godinu svjedoče najmanjoj razini izvršenja malih komunalnih akcija i nerješavanju komunalnih problema, stranka Možemo donosi zaključke o preimenovanjima ulica . Ne ulazeći u opravdanost promjene naziva ulica kao i navodne nove prijedloge ideološki obojene naziva ulica , žalosti da novaca u proračunu Zagreba ima za troškove predviđenog preimenovanje ulica a novaca nema za financiranje boksova za smeće građana.
Samim prijedlogom preimenovanje ulica srušena su sigurno i dva mita koje su stranka Možemo i Tomislav Tomašević propagirali prije izbora.
Prvi mit je da su prije i nakon izbora otklanjali su svaku mogućnost ideološkog pristupa, štoviše Rada Borić najavila je da će o promjenama naziva ulica i trgova odlučivati sami građani Zagreba.
Drugi mit je da su stranke Možemo i zeleno lijeve koalicije stranke europske orijentacije. Možemo u Zagrebu provodi “deustašizaciju” naziva u imenima ulica sa namjerom imenovanja tih ulica po bivšim komunističkim liderima koji su zatirali osobne slobode i ljudska prava te zastupali totalitarne režime. Dokumenti i smjernice Vijeća Europe i Europske unije su jasni i govore da se trebaju ukloniti svi znakovi s ulica koji podsjećaju na totalitarne režime kao fašizam i komunizam . Stranka Možemo i zeleno-lijeva koalicija nakon ovakve inicijative sigurno se svrstava na stranu onih stranaka koji su protiv europske orijentacije i ljudskih prava, te iskazuje nedvojbeno svoju prikrivenu ideološku orijentaciju i politiku koju namjerava provoditi.
U Zagrebu su se redovito, zajedno s vlašću, mijenjali nazivi ulica. Većini građana suočenih sa svakodnevnim životnim problemima i povećanjem životnih troškova zasigurno više nisu bitne kvaziideološke podjele, koje traju više od 70 godina. Na nesreću građana, politički nagon iz očaja gradskih vlasti i izostanak sustavnih promjena u upravljanju gradom ponovno su glavni motiv za promjene naziva ulica kako bi se prikrilo nerješavanje komunalnih i svakodnevnih problema u gradu.
