Na redovnoj tiskovnoj konferenciji HSLS-a Zagreba ponedjeljkom, Kristijan Jelić je naglasio da se gradonačelnik hvali uštedama u izvršenju proračuna, ali višak u proračunu je nažalost rezultat nerada, neizvršavanja planova komunalnih aktivnosti i nerealiziranih kapitalnih projekata, a ne racionalizacije poslovanja. Zanimljivo je da je proračun za gospodarenje otpadom bio smanjen za 15 % u odnosu na 2021. ali ni taj umanjeni plan nisu bili u stanju izvršiti više od 55 % ?!? Navesti ću samo još neke od “ušteda” koje zorno pokazuju kako se amaterski vodi grad Zagreb: Izvršenje planova komunalnih aktivnosti u izvještajnom razdoblju iznosi samo 59,12%, održavanje komunalne infrastrukture 69 %, uređenje grada 67 %, održavanje cesta 67%, gradnja nerazvrstanih cesta 42 %, a nisu puno bolje prošli ni projekti koji su bili u njihovim izbornim programima, kao primjerice unapređenje biciklističkog prometa i mobilnosti 4,51%, biciklistička magistrala Zagreb Istok 0%, reciklažno dvorište Podsused 45 %, podzemni spremnici 5 %, izrada projektne dokumentacije za CGO 10%, sortirnica 0%, zbrinjavanje mulja sa Centralnog uređaja za pročišćavanje otpadnih voda 0% pa čak i projekt “metar do bolje klime” gdje je realizacija mršavih 14,54 %. Neizvršavanje komunalnih aktivnosti i neodržavanja gradske infrastrukture nisu uštede, već neodgovorno upravljanje gradom !
Nakon dvije godine nove gradske uprave Grad Zagreb i dalje ostaje prijestolnica smeća , kao što će ostati i cijeli niz godina samo ovaj put zahvaljujući Tomislavu Tomaševiću i stranci Možemo
Osim na neredoviti odvoz smeća, divlja odlagališta, pretrpane kante, U Zagrebu smo već oguglali na užasne prometne gužve, na nekoordinirane semafore, rupe na cestama, izbrisane prometne linije, neuredne prometnice, puknute cijevi, ne-pokošenu travu, divlje svinje koje ruju po gradu, neredoviti tramvajski i autobusni promet, sve ono što svakodnevno utječe na naš život.
U 21. stoljeću pitanje gospodarenja otpadom je civilizacijsko pitanje. Čistoća i urednost naših ulica ogledalo je uspješnosti svake lokalne, gradske i općinske uprave. Prošli gradonačelnik je populistički više od desetljeća izbjegavao gradnju bilo kakvog postrojenja jer mu je bila važnija vlast i moć od uređenog i čistog Zagreba. Ipak, kada je „vrag odnio šalu“, Grad je započeo razvijati sveobuhvatan projekt cjelovitog sustava gospodarenja otpadom, uvažavajući nacionalne strateške i planske dokumente gospodarenja otpadom. Izrada takve studijsko-projektne dokumentacije sufinancirana je i od strane EU u iznosu od 85%. Vlastitim sredstvima Grad je kupio zemljište na lokaciji bivše tvornice Dioki, izradio svu potrebnu dokumentaciju i ishodio sve dozvole za Sortirnicu otpada. Isto, tako u suradnji s Gradom Novskom izrađena je dokumentacija i ishođene su dozvole za gradnju postrojenja za obradu biootpada koji je zamišljen kao regionalni centar koji bi osim grada Zagreba obuhvaćao i područje više županija. Ukupno je za sve ove projekte potrošeno oko 7 milijuna Eura. Novi koncept Centra za gospodarenje otpadom je nudio cjelovito rješenje svih tokova otpada (građevni, glomazni, mulj, miješani komunalni otpad te ostatci iz sortirnice i kompostane) sa postrojenjem za energetsku oporabu otpada koje bi proizvodilo elek. i toplinsku energiju za oko 25.000,0 zagrebačkih kućanstava. Nova gradska uprava odustaje od ovog koncepta i ispočetka se razmatra novi koji ne uključuje energanu na otpad i koji je zapravo polovično rješenje. Možda je to zato jer CIOS grupa i PPD planiraju graditi energane u Sisku i Kutini pa Zagreb računa na njih? Tim energanama bi se plaćalo da preuzmu zagrebačko gorivo iz otpada koje će tu energiju još jednom prodati svojim potrošačima. Ako je projekt bioplinskog postrojenja propao jer se problematizirao transport biootpada iz Zagreba do Novske, oko 100 kilometara, kako to da sada ne problematizira transport dva-tri puta veće količine gorivog otpada, možda u Beč dok se ove u Sisku ili Kutini ne izgrade? Ako se od izgradnje energane odustaje iz ekoloških razloga onda je licemjerno računati na energetsku oporabu u nekom drugom gradu, jer emisije, posebno stakleničkih plinova su globalni a ne lokalni problem. Sve u svemu ovo je vraćanje u 2014 godinu i dovođenje Zagreba u bezizlaznu situaciju kada se odlagalište Jakuševac zapuni do kraja za par godina. Moramo upozoriti kako se odlagalište Jakuševac neće zatvoriti još minimalno 5-6 godina, jer Jakuševac nije moguće zatvoriti bez izgradnje Centra za gospodarenje otpadom , Sortirnice i Biokompostane.
Očekivali smo kako će pitanje otpada biti bar konceptualno riješeno u prvih šest mjeseci mandata obzirom da je na pitanje rješavanja i na mantru o otpadu Možemo i Tomašević dobili dobrim djelom izbore.
Međutim sasvim suprotno, neznanje, nepoznavanje činjenica, prakse, zakonske regulative, europskih direktiva potpuno su umrtvile započete procese. Nažalost ni novi koncept kakav god bio neće biti sufinanciran iz EU jer je Zagreb zakasnio, a novca za rješavanje miješanog komunalnog otpada više nema. Uvođenje plave vrećice je donijelo više nereda nego koristi jer se povećala količina miješanog otpada u žutim vrećama čime jedino može biti zadovoljan koncesionar koji to više naplaćuje, a Zagreb nije riješio problem.
Pitanje lokacija i tehnologija obrade otpada ne bi smjelo biti političko već stručno i tehničko pitanje o kojem ovisi budućnost našeg grada i države. Darko Klasić je na kraju tiskovne kknferencije ispred HSLS-a pozvao gradsku upravu da nije vrijeme za čekanja nego je vrijeme donošenje odluka, jer smeće na ulicama nije najgore što se našem Gradu može dogoditi, najgore tek slijedi od posljedica ovakvog gospodarenja otpadom
