Donesen Zakon o znanosti i visokom obrazovanju

od HSLS

Visokoobrazovni sustav nakon 20 godina dobiva nove zakonske smjernice koje podrazumijevaju transparentnu znanost i visoko školstvo.

Najveća novost u novom zakonu jest činjenica da će se sveučilišta, odnosno fakulteti, financirati programskim ugovorima te će se time poticati konkurentnost i pozitivna izvrsnost , što je svakako za pozdraviti jer su transparentniji i pravedniji način financiranja.

Iako se u vezi s ovim zakonom u javnom prostoru najviše postavlja pitanje sveučilišne autonomije, smatram da je ovim zakonom zapravo ostvarena uspješna ravnoteža između akademske samouprave i sveučilišne autonomije te potrebnog državnog nadzora.

Država je posrednik između onih koji uplaćuju u javni proračun i institucija koje troše novac iz tog proračuna, zbog čega mora u interesu građana nadzirati kako se troši njihov novac. Dosada nad sveučilištima de facto nije bilo tog nadzora, često se zaobilazio i kršio zakon, vladao je nered u financiranju i utrka dijela zaposlenika na sveučilištu za novcem. Novim zakonskim okvirom omogućuje se tzv. „meki“ oblik nadzora nad javnim novcem i radom javnih sveučilišta, nalik Finskoj.

Nadzorne ingerencije države kao osnivača izuzetno su skromne u odnosu na praksu drugih demokratskih država, a HSLS, vođen idejom fiskalne discipline, podržava jačanje državnog nadzora nad potrošnjom novca iz državnog proračuna.

Bilo je nužno definirati mehanizme i okvir unutar sveučilišta kojima će se građanima i poreznim obveznicima omogućiti ostvarivanje njihovih legitimnih interesa i utjecaja na odgovoran rad sveučilišta. To se moglo osigurati isključivo posredstvom i aktivnom ulogom države u nadzoru nad poštovanjem zakonitosti i financijskim poslovanjem sveučilišta, dakako u okvirima autonomije sveučilišta.

Za pohvalit su zakonske odredbe koje se odnose na akademske i stručne nazive, odnosno ispravljanje dugogodišnje nepravde i diskriminacije studenata stručnih studija. HSLS je u suradnji sa studentskom inicijativom 300je300 i Dijanom Radovniković sustavno i uporno dugo vremena radio na tom problemu te nam je izuzetno zadovoljstvo vidjeti da je predlagatelj, odnosno Ministarstvo znanosti i obrazovanja, imao sluha i razumijevanja za studentske potrebe.

Ministarstvo obrazovanja je bilo otvoreno za prijedloge te prihvatilo primjedbe velikog broja studenata nakon provedene javne rasprave i time jasno pokazalo da uvažava studente kao bitne čimbenike obrazovanja.

Odredbom o upisima studenata na poslijediplomske studije smatramo da se ispravlja jedna kriva dugogodišnja praksa prema kojoj su poslijediplomski studiji i daljnje obrazovanje bili praktički nedostupni studentima stručnih studija. Novim odredbama predlagatelj pruža priliku onim studentima koji se žele dalje usavršavati u svojim područjima da to naprave u Hrvatskoj, umjesto, kao dosad, u nekim susjednim zemljama. Smatramo to izuzetno bitnim za hrvatsko gospodarstvo jer takvim pristupom dobivamo vrhunske stručnjake kojima je omogućeno školovanje u našoj zemlji, ali i ostanak u nakon studija, što će zasigurno pridonijeti boljoj ekonomskoj, gospodarskoj, ali i demografskoj slici Hrvatske.

Jedna od bitnih izmjena odnosi se na pojednostavljen izbor za slobodno radno mjesto i napredovanje unutar sustava, gdje je sada olakšano brže i jednostavnije napredovanje nastavnika, te zaposlenika na visokim učilištima. Trenutno, znanstveno napredovanje onemogućeno je ako nema koeficijenta za radno mjesto koje traži određenu titulu. Bez napredovanja u određenom roku zaposlenik gubi pravo na posao, a ne može napredovati jer kolega koji je već trebao u mirovinu ima pravo na produženje staža. Znanstvena napredovanja prema prijedlogu novog zakona tako više neće ovisiti o radnome mjestu , napreduje se automatski, bez traženja odobrenja od MZO i bez kalkuliranja s koeficijentima.

Neodgovarajućim ocjenjujemo adresiranje problema akademske korupcije i trgovine utjecajem te se u tom pogledu zakonom trebalo intenzivnije intervenirati.

Novopredloženi zakon korak je naprijed u smjeru rješavanja problema s kojima se trenutno suočavaju hrvatska sveučilišta, njime se uvode poboljšanja za znanstvenike kao i akademsku zajednicu.

U novom Zakonu o znanosti i visokom obrazovanju ugrađani su i prijedlozi nastali na dvogodišnjoj naših saborskih zastupnika Darka Klasića i Darija Hrebaka te Dijane Radovnikovic iz studentske inicijative 300je300, ali i mnogih drugih koji su na tom putu pomogli .

Novi zakon uvodi transparentnost u visoko školstvo, potiče konkurentnost i izvrsnost te uvodi pravedniji način financiranja, a studenti stručnih studija nakon 20 godina borbe konačno dobivaju ravnopravnost sa studentima sveučilišnih studija.

Nove objave u ovoj kategoriji

Copyright © HSLS