Nakon niza kontradiktornih poruka iz ureda predsjednika Republike Hrvatske vezano za sudjelovanje i članstvo u NATO-a savezu , kao i negativne reakcije koje su te poruke izazvale kod ostalih čalnica saveza naš saborski zastupnik Darko Klasić upozorio je Hrvatskom saboru na neprimjerenost slanja ovakvih poruka. U nastavku se nalazi cijeli slobodni govor našeg zastupnika.
” HV i vanjska politika Republike Hrvatske nisu političke igračke i država mora funkcionirati na temelju dogovoru i suglasju najviših državnih tijela, a posebno u područjima u kojima postoji su nadležnost.
Uzrok tome može biti nepoznavanje svojih zakonskih i ustavnih ovlasti ili njihovo ignoriranje kada meni to odgovara, iako mislim da je u pitanju prije ovo drugo.
U medijskom prostoru pojavilo se puno poruka koje ne informiraju nego često zbunjuju građane . U parlamentarnim demokracijama pa tako i u našoj, odluku o slanju vojnika HV ne donosi ni predsjednik kao niti Vlada nego Hrvatski Sabor. Isto kao što smo i do sada takve odluke donosili o svakom slanju vojnika u mirovne i NATO misije što nam je i dužnost kao članice UN I NATO-a. Hrvatska je pristala ulaskom u NATO te potpisala određene sporazume koji su dvosmjerni i kojima prihvaćamo zajedničke obaveze saveza koji je među ostalim i sama bit osnivanja NATO saveza. Nažalost naše dosadašnje Vlade su to često imale kao izgovor i opravdanje za nerazvijanje i neulaganje u vlastite oružane snage zadnjih 20-tak godina, jer će nas u slučaju ugroze štiti NATO savez.
Izjave predsjednika odaju dojam da je Hrvatska vodeća sila u NATO savezu i da se sve vrti oko nas evo jučer smo upravo čuli da je i Velika Britanija drugorazredna sila sa kojom nemamo mi što razgovarati jer oni nisu zapravo bitni , a zapravo je naš doprinos samo malo veći od deklerativnog što je u politici male države kao što smo mi često značajnije od stvarnog angažamna oružanih snaga.
Do sada smo sudjelovali u velikom broju međunarodnih i Nato misija uz odobrenje HR Sabora od Afganistana, Iraka , Sjeverne Afrike, Mediterana, Poljske i Kosova , te time stekli zavidni ugled kao stabilan i pouzdan partner.
Za informaciju u okviru NATO-ove aktivnost ojačane prednje prisutnosti naših 90-tak vojnika sudjeluju u rotacijskim misijama NATO postrojbi sa ciljem zaštita granica NATO saveza u Poljskoj ali trenutno i oni su povučeni u Hrvatsku kao dio redovite rotacije snaga.
Kao dio EU i NATO saveza trebamo dosljedno preuzimati obaveze koje smo preuzeli u zaštiti i razvoju prostora u kojem živimo ukoliko želimo biti ozbiljno shvaćani i uvažavani.
Ako ne želimo ,to je samo na nama i ako je to svima prihvatljivo i to je demokracija .
Ali zaboravimo onda i ulaz u Schengenski prostor, zaboravimo onda relativnu sigurnost koje ove institucije donose , zaboravi na novac iz fondova , nema povlastica, još manje ulaganja u zemlje koje su sigurnosno nestabilne ili su još jedna od zemalja divljeg Balkana i neželjena siva nestabilna zona Europe čije građani nemaju pristup slobodnom tržištu. Iskreno baš me zanima kako bi funkcionirala naša država bez svega toga, pogotovo bez sredstava koje dobivamo.
Koliko god se trudio ne mogu se ne osvrnuti na najnovije izjave predsjednika o Ukrajini . Zar nije Hrvatska Vlada 2013. i 2014. godine kojoj je on bio predsjednik Vlade pratila događanja u Kijevu i podržavala želje naroda za demokratskim promjenama i europskim integracijama? Zar nismo upravo tada 2014. poslali svoj zrakoplov kako bi u Zagreb iz Kijeva prevezao grupu teško ranjenih ukrajinskih branitelja.
Osobno, slažem se da Hrvatski vojnici ne trebaju ratovati u tuđim ratovima, odluka je to pojedinaca koji to mogu raditi kao dragovoljci na svoju ruku i odgovornost. Ali ono sa čime se ne slažem je retorika izričaja predsjednika i licemjernost izjava.
Za vrijeme našeg Domovinskog rata u kojoj smo mi bili u sličnoj situaciji , također smo slali pozive zapadu , i dok je zapadna politika bila spora i neučinkovita to se plaćalo krvlju naših građana, a pogotovo se ta neučinkovitost krvlju platila u Bosni i Kosovu dok se zapad nije odlučio uključiti. Tada nam je svaka pomoć makar i deklerativna značila puno . Našu slobodu branilo je i ne malo stranaca koji nisu mogli čekati reakcije njihovih vlada a znali su da se borimo sami za vlastitu slobodu. Među njima i Ukrajinci, pri čemu su neki ukrajinskih državljana položili život za slobodu Hrvatske. Također ako me sjećanje ne vara Ukrajina nas je 11. prosinca 1991. priznala među prvima kao državu te nam je i dala veliku potporu u opremanju naših oružanih snaga kada je to bilo najpotrebnije (dostava oružja, aviona, helikoptera Mi-24, instruktora ).
Ovakve izjave predsjednika Milanovića smatram neprihvatljivim i licemjernim , koje nas sigurno diskreditiraju ruše postojeći kakav takav ugled države koje smo teško stekli i u Europskoj uniji i kod naših saveznika u NATO-u. Ovakve izjave i vođenje vanjske politike opet nas svrstava u nestabilnu i nekonzistentnu državicu koja prije pripada Balkanu nego zemljama Europske unije i daju za pravo svim državama unutar EU koje nas često gledaju ispod povećala.”
