Femicid je rezultat osviještenosti društva u kojem živimo . Vjerojatno smo svjesni da Femicid kao posebno kazneno djelo ne može smanjiti broj ubojstava žena. Današnju raspravu koju ćemo voditi pokazuju našu političku volju usmjerene na suzbijanje nasilja nad ženama, djecom i u obitelji kao i femicida kao direktne posljedice tog nasilja.
Nasilnika koji je u stanju ubiti ženu u tome neće spriječiti zakonom zapriječen broj zatvorskih godina za takav zločin koji je ovim zakonom sada minimalno dvostruko viši u odnosno na ostala ova najteža kriminalna dijela, već cijeli niz zakonskih akata koji dodatno osnažuju žene žrtve nasilja , jer ubojstvo je često završni čin dugogodišnje povijesti eskalacije nasilja i zlostavljanja u obitelji.
Treba također napomenuti da se u dosadašnjoj sudskoj praksi u okviru postojećih zakonskih okvira primjenjujući otežavajuće mjere prilikom donošenja odgovarajućih presuda moglo daleko više učiniti. Primjena restriktivne prakse umjesto olakšavajuće prakse u sadašnjoj sudskoj praksi sigurno bi pokazalo da nam je kao društvu je neprihvatljivo nasilje u obitelji , nažalost neujednačena sudska praksa često je bila individualna i mjere zaštite bile su određivane prema slobodnoj procjeni sudaca.
Ovaj zakon sigurno zato ovdje donosi pozitivan iskorak jer u sam kazneni postupak izravno uključuje i žrtvu , pri ćemu sada sud pri donošenju odluke o mjeri opreza morati uzeti u obzir i očitovanje žrtve. Definiranje odredbe određivanje zabrane prilaska žrtvi nasilja na manje od 100 metara koja je dosada proizvoljno određivao sudac , kao i pravo žrtve na informaciju o izlasku nasilnika iz zatvora te mogućnost žalbe protivi rješenja o ukidanju mjera opreza nasilniku , žrtve obiteljskog nasilja napokon mogu dobiti neophodna prava kao i zaštitu od eskalacije nasilja u obitelji.
Mišljenja sam da ovako definirane zakonska izmjene će daleko više pomoći ženama žrtvama nasilja bliskih osoba, nego što to pomaže poseban zakonski član o femicidu.
Donošenjem ovih zakona šaljemo pozitivnu i nedvosmislenu poruka o potrebi da Hrvatska jača borbu protiv rodno utemeljenog nasilja.
Što se tiče izmjena i dopuna Zakona o zaštiti od nasilja u obitelji, kao liberali možemo pozdraviti predložene izmjene jer se njima, s jedne strane, povećavaju prava žrtava, koje su osobe na čiji je najintimniju sferu osobnog integriteta najgrublje napadnuto počinjenjem djela. S druge strane, prebacivanjem spolnog zlostavljanja kao osobito monstruoznog oblika nasilja u obitelji u kaznenu sferu, također se dodatno osnažuje i vrednuje osobna sloboda žrtava pooštravanjem društvene osude takvog kažnjivog ponašanja, konkretno s prekršajne na kaznenu razinu. Ukratko, kao liberali pozdravljamo povećavanje prava i sloboda žrtava kao osoba čije su najintimnija i najosobnija prava i slobode grubo napadnuti.
Uvođenjem novog kaznenog djela u Kazneni zakon koje se odnosi na neovlašteno otkrivanje sadržaja izvidne ili dokazne radnje koje se tiče sudionika postupka, Hrvatska slijedi primjere pravnih poredaka njemačkog govornog područja, koji su iznimno ugledni u svijetu, a s kojima povezanost postoji još iz razdoblja prije prve jugoslavenske države, koji na odgovarajući način reguliraju curenje informacija iz istraga.
Sjećamo li se afere Spice? Bila je to 2009. najveća korupcijska afera. Odvjetništvo je teretilo tadašnjeg potpredsjednika Vlade Damira Polančeca i upravu Podravke da su novcem Podravke željeli kupiti dionice i postati većinski vlasnici. Prisjetimo se samo prigodničarska medijske kampanje koja je trajala više od godinu dana, posebno nekih koji su dobivali ekskluzivne informacije iz spisa čime je stvoren dojam i presuda i prije sudskog postupka. Nakon 12 godina pravosudne i životne kalvarije koju je prošao Damir Polančec on je oslobođen ostajući kao primjer žrtve preko čijih leđa je prošla medijska i politička kampanja zlouporabe selektiranih informacija koje su bile dijelovi njegovih spisa u istražnom postupku.
Unatoč tome razumno je ocijeniti da nije apsolutno svako tzv. ‘curenje informacija’ i njihova objava u javnom interesu, ali pogrešno je smatrati da nikad nije u javnom interesu i zato je dobro da je ovaj prijedlog zakona dorađen u odnosu na prvotni prijedlog , te se sada odredba zakona odnosi prvotno na nejavnu fazu kaznenog postupka u kojem se tek prikupljaju dokazi i utvrđuje ima li osnove za vođenje postupka pred sudom. Potvrđivanjem optužnice, kazneni postupak postaje javan i u toj fazi javnost treba imati pravo na provjerene i objektivne informacije , protiv koga se vodi istraga i zbog kojih kaznenih dijela i što se pritom poduzima. Kako bi se zaštitila dostupnost javnosti izrijekom propisuje da počinitelji, pomagači i poticatelji ne mogu biti novinari već izrijekom pravosudni dužnosnici, odvjetnici i vještaci u dijelu prikupljanja dokaza.
Uređenje ovog područja je iznimno osjetljivo pitanje i pred nas kao liberale postavlja niz dvojbi u pogledi zloporabi manipuliranja informacijama ali i zaštiti prava pristupa javnosti, koje je je ujedno jedno od temeljnih načela EU-a te je ovdje uvijek potrebno biti iznimno oprezan.
