Razvoj suvremenog tržišta rada, posebice digitalizacija i automatizacija poslovnih procesa, nove prakse koje podrazumijevaju sve fleksibilnije mogućnosti poslovanja te globalna kriza uzrokovana pandemijom bolesti COVID-19 dovele su do potrebe dodatnog uređenja Zakona o radu jer postojećim zakonskim rješenjima nisu regulirane nove okolnosti na tržištu rada kao ni potrebe s kojima se svakodnevno susreću radnici i poslodavci.
Samim izmjenama zakona o radu nastoji se regulirati rad na određeno vrijeme, rad na daljinu kao i, po prvi put, platformski rad, što smatramo pozitivnim iskorakom.
Ograničenjem broja ugovora o radu na određeno vrijeme na tri ugovora smanjit će se broj radnika koji rade na određeno vrijeme, a posebno ako ih se prebacuje iz tvrtke u tvrtku sa zajedničkim vlasnikom, najčešće članovima iste obitelji, ili ako ih se prisiljava da budu nezaposleni dva mjeseca dok ne istekne potrebno vrijeme do novog zapošljavanja na određeno vrijeme. Dosad je problem bila zlouporaba kratkotrajnih uzastopnih ugovora o radu na određeno vrijeme, pri čemu su problematični bili naknadni ugovori. Nažalost, zbog takvih zlouporaba takvog zakonskog okvira ovim zakonom se to dodatno regulira, ali samim time stvara negativan učinak jer se onemogućuje lakše sklapanje i prestanak ugovora o radu, a samim time i ugrožava fleksibilizacija tržišta rada, što smatramo nepovoljnim.
S druge strane, flesibilizaciji tržišta rada svakako će u okviru novog zakona doprinijeti uređivanje novog oblika rada putem digitalnih radnih platformi, poput Glova, Bolta i Ubera, kako bi se zaštitili takvi radnici, ali i promicao novi oblik rada, koji je posljedica ubrzanog razvoja digitalnih tehnologija. Time se ujedno potiče razvoj gospodarstva jer se u ovom dobu obilježenom nedostatkom radne snage omogućuje svim zaposlenicima da u slobodno vrijeme voze taksije, obavljaju dostave i čišćenja, ukratko ostvaruju dodatne prihode, a općenito se i zadovoljava potreba za radnom snagom među domaćim radnicima.
Nažalost, sve smo starija nacija i sve je očigledniji nedostatak radne snage, zbog čega smatramo da je dobro došlo zakonsko uklanjanje otkaznog roka i otpremnine za radnike starije od 65 godina života i 15 godina staža koji već imaju regulirane uvjete za mirovinu. Tom promjenom omogućuje se zapošljavanje starijih radnika koji već primaju mirovinu ili će pravo na nju tek ostvariti jer će ih biti jednostavnije zapošljavati i otpuštati, a radnicima koji i dalje žele sudjelovati na tržištu rada nakon odlaska u mirovinu olakšat će se pronalazak novog dodatnog prihoda.
Daljnji iskorak prema dodatnoj fleksibilizaciji uvjeta rada zaposlenika svakako su dvije odredbe na temelju kojih će radnik smjeti koristiti neplaćeni dopust za obiteljske potrebe u trajanju od pet radnih dana godišnje. Predviđa se da će se taj dopust koristiti radi skrbi o starijima, što je već dugo vremena potreba zbog koje se ne može otvarivati bolovanje. Uvodi se i tzv. light bolovanje, pa će radnici smjeti izostati s posla jednom godišnje bez posebnih opravdanja, i to na trošak poslodavca. Navedene odredbe zakona proizlaze iz zahtjeva utvrđenih Direktivom EU-a kojom se uređuje ravnoteža između poslovnog i privatnog života radnika. Tako radnik ima tijekom jednog radnog dana pravo na odsutnost s posla, jednom u kalendarskoj godini, kada je zbog osobito važnog i hitnog obiteljskog razloga nastalog bolešću ili nesrećom, prijeko potrebna njegova trenutačna nazočnost.
Međutim, smatramo problematičnima dvije odredbe kojima se direktno mogu destimulirati utjecati na tržište rada kao i stvoriti konfrontirajući uvjeti i za zaposlenike i za poslodavce. Riječ je dodatnom reguliranju povjerenika za zaštitu dostojanstva i diskriminaciju radnika koji nisu članovi sindikata.
Dosada je bilo dovoljno da u poduzećima postoji jedan povjerenik za zaštitu dostojanstva radnika. Prema novom modelu predviđeno je postojanje dvaju povjerenika različitog spola kod svih poslodavaca koji zapošljavaju 75 ili više radnika, što smatramo nepotrebnim opterećenjem poslodavca.
Također, mogućnost da poslodavac i sindikat ugovorom ugovore veći opseg prava za članove sindikata diskriminatorna je jer se njome u privilegirani položaj stavljaju članovi sindikata. Samim time kolektivnim ugovorom će se omogućiti osiguravanje veće božićnice i sličnih materijalnih prava samo radnicima koji su članovi sindikata. Ta odredba zasigurno je pravno dvojbena jer se njome ugrožava sloboda udruživanja i dodjeljuju prava samo članovima reprezentativnog sindikata koji je sklopio kolektivni ugovor, čime se diskriminiraju radnici koji nisu članovi sindikata. Time se ujedno dodatno financijski opterećuje cijena rada jer se radnici de facto prisiljavaju na učlanjivanje u sindikat te dugoročno pogoduje monopolistima na području ostvarivanja radnog prava putem kolektivnog predstavljanja radnika.
Svakako je dobro što se zakonom regulira rad od kuće ili rad na daljinu, koji je tijekom pandemije postao vrlo čest oblik rada. Takav model predviđa se novim zakonom kao rad koji se ne obavlja u prostoru poslodavca, nego od kuće radnika ili na daljinu, pri čemu se dodatno definiraju takvi oblici rada. Međutim, u tom pogledu dvojbena su pravila o zaštiti na radu koja se primjenjuju na takve oblike rada jer su otegotna u smislu da se zakonom pretpostavlja odgovornost poslodavca za štetu pretrpljenu na radu iako on objektivno ne može kontrolirati uvjete takvog rada. Trebalo bi isključiti predmnijevanu odgovornost poslodavca za štetu koju radnik pretrpi za vrijeme rada na izdvojenom mjestu, osobito ako radnik ima potpunu slobodu birati mjesto rada, bez obveze da poslodavca obavijesti o mjestu svojeg rada, čime bi se dodatno fleksibilizirali takvi oblici rada. Također bi bilo poželjno osigurati neoporezivi status naknade troškova za rad na izdvojenom mjestu rada, što bi sigurno utjecalo na poticanje tog oblika rada kao i, naposljetku, općenito doprinijelo smanjenju troškova rada.
Iako se dio izmjena odnosi se na usklađivanje s europskim zakonodavstvom, dok se preostali dio odnosi na prilagođavanje ZOR-a potrebama tržišta rada, zakonom nažalost nisu predviđene značajnije reforme osim navedenih, praktički zadanih, okvira, koje bi se temeljile na stvarnim potrebama tržišta i kojima bi se omogućilo lakše sklapanje i prestanak ugovora o radu te na taj način zakonski poticalo zapošljavanje i olakšala cirkulacija radne snage na tržištu rada.
Zbog svega navedenoga, kao liberali smo podijeljenih osjećaja što se tiče ovog zakona. Pozitivnim ocjenjujemo nove mjere kojima se tržište rada fleksibilizira, to jest liberalizira u svrhu povećavanja sloboda i alternativa u interesu sudionika tržišta rada. S druge strane, negativnim ocjenjujemo segmente kojima se prema našem mišljenju ti ciljevi ugrožavaju te, konačno, žalim za propuštenim prilikama daljnje fleksibilizacije i liberalizacije nadajući se da će predlagatelj prihvatiti naše sugestije.
Piše Darko Klasić
