Otpad i požari odlagališta otpada

od HSLS
Plaćamo Slovencima za nuklearni otpad, Mađarima za mulj, Talijanima za spaljivanje… kad ćemo napokon napraviti energanu i od otpada proizvoditi energiju umjesto da nam odlagališta gore bez kontrole?

Nakon katastrofalnih požara proteklih dana naš zastupnik u Hrvatskom saboru Darko Klasić upozorio je još jednom ispred HSLS na problem otpada kao i njegovog neadekavtnog gospodarenja.

Požari u skladištima otpada u Osijeku i kod Zaboka samo su jedan u nizu požara koji su proteklih godina postali učestali i sigurno su djelomično posljedica populističkog načina upravljanja otpadom od strane dijela većih gradova i regionalnih samouprava. Takav pristup potiče necjelovito gospodarenje otpadom što na kraju i dovodi do ovakvih katastrofalnih ishoda. Naime, velike količine gorivog dijela otpada koji se ne može materijalno reciklirati, skladište se, jer je njihovo zbrinjavanje izvan Hrvatske i to u energanama na otpad poprilično skupo rješenje. Istovremeno Hrvatska nema niti jednu energanu na otpad.

Prisjetimo se samo nedavne rasprave oko mini energane za medicinski otpad na Rebru gdje mišljenje struke je bilo najmanje bitno i  koja je trebala biti izgrađena sa manjim utjecajem otpadnih plinova na okoliš nego što proizvode vozila koja se parkiraju oko bolnice. Ipak, na kraju i struka i politika su pokleknuli pred populizmom.  Otpad s Rebra neće nestati,  nego će samo završiti drugdje i već sutra može postati novi izvor požara i eventualno neke druge katastrofe. 

Europske države znaju da nema cjelovitog  gospodarenja otpadom bez izgradnje energana gdje se od otpada dobiva energija i ostvaruju koristi. I ne, to nisu spalionice, jer zbog jako visokih temperatura sagorijevanja i filtera koji se koriste, ne zagađuju okoliš.  

S druge strane, mi za zbrinjavanje našeg otpada iz nuklearke Krško plaćamo Slovencima, za zbrinjavanje mulja iz pročišćivaća plaćamo  Mađarima, za spaljivanje smeća plaćamo Talijanima, a ostatak prikupljamo po odlagalištima. Ili smo zbilja dovoljno bogati ili bedasti vjerujući u parole pa zatvaramo oči vjerojatno misleći da će uvijek netko drugi riješiti otpad koji smo stvorili.

Najbolji primjer tome je grad Zagreb gdje je na snazi tkz. novi sustav naplate komunalnog otpada i ekološkog zbrinjavanja otpada. Najbolje vidljiv rezultat  toga je da Zagreb mora platiti za 2022. godinu više od milijun eura kazne  zbog slabog odvajanja otpada, a sud je prije par dana i  prekršajno kaznio  podružnicu Zagrebačkog holdinga Čistoću i njezinog voditelja jer u  studenom  2022. nisu održavali čistoću na zagrebačkim gradskim površinama.

Gradonačelnik Zagreba  kao razlog tome navodi  da Čistoća nema dosta kamiona niti radnika zbog toga što šest puta tjedno odvoze različite segmente otpada.  Iz ovog podatka je očigledno da novi sustav koji su uveli nije dobar jer nije životan i funkcionalan, a rezultat toga je pravi  kolaps gospodarenja otpadom u Zagrebu. 

Zagreb u zadnje dvije godine nije ostvario značajniji napredak u gospodarenju otpadom, štoviše nekim odlukama se vratio 5 godina unazad.

Novi sustav naplate odvoza otpada bi imao smisla kada bi bila izgrađena potrebna infrastruktura u vidu sortirnice i kompostane. Odustalo se od Biokompostane u Novskoj koja je trebala biti zapravo širi regionalni projekt s značajnom proizvodnjom elek. energije i komposta koji bi bio i dio energetske karte RH. Projekt je mogao biti kandidiran na NPOO financijski mehanizam u iznosu 50% financiranja. Umjesto toga plaća se sada skupa obrada koncesionaru.

Odustalo se od izgradnje Centra za gospodarenje otpadom za koju je izrađen veći dio studijsko-projektne dokumentacije. Odustajanje od izgradnje CGO na Resniku je formalno iz razloga što se kroz fondove EU više ne financira obrada miješanog komunalnog otpada. Pravi razlog je odustajanja od projekta je činjenica kako je bila predviđena izgradnja energane na otpad te se zapravo takav koncept pokušava potkopati. Odustajanjem od predviđenog koncepta, Zagreb se po pitanju cjelovitog rješenja gospodarenja otpadom vratio u 2017. godinu. Odustajanjem od projekata zapravo je odredilo sudbinu daljnjeg gospodarenja otpadom u Zagrebu u slijedećih 4-5 godina. 

Drugim riječima, u navedenom periodu ćemo zasigurno kao glavni grad jedne članice EU imati najgori sustav gospodarenja otpadom zasnovan na korištenju kapaciteta obrade vanjskih firmi i njihovih poveznih usluga. Nevjerojatno je i da 10 godina od ulaska Hrvatske u EU, glavni grad nema niti naznaka kako riješiti sustavno i cjelovito gospodarenje otpadom.

I tako, u Hrvatskoj mi smo odustali od energana, uvjereni da nam ne trebaju pa zato proteklih godina svako malo svjedočimo požarima na otvorenom. Podsjećam kako sve veće EU metropole svoj otpad djelomično koriste za proizvodnju energije, a uskoro i Ljubljana kreće s ishođenjem dozvola i izgradnjom Energane na otpad.  Pa samo  postrojenje  za energetsku oporabu otpada u Zagrebu moglo bi proizvoditi  elek. i toplinsku energiju za oko 25.000 zagrebačkih kućanstava. 

U tom kontekstu nije nevažno napomenuti dok se ne poduzima ništa, privatne inicijative već rade na izgradnji energana u Sisku i Kutini. Bez obzira što je dobro da se privatne inicijative uključe u rješavanje ovog problema, ipak smatramo da bez javne energane (bar djelomično javne) neće biti ni dobre regulacije cijene energetske oporabe otpada.

Stručnjaci su složni kako bez energane na otpad nije moguće postići cilj da se do 2035. samo 10% obrađene količine otpada može odložiti na odlagalište. A mi se nastavimo igrati raznobojnim vrećicama i zatvarati oči pred problemima koje već sada skupo plaćamo, a sutra ćemo još više istaknuo je u saborskoj raspravi Darko Klasić.

Nove objave u ovoj kategoriji

Copyright © HSLS