Dobio sam nekoliko poruka u Inbox vezano za mišljenje o prijedlogu nove Odluke o javnoj usluzi prikupljanja komunalnog otpada u ZG i mogućem povećanju cijena te usluge. Pa evo mog mišljenja, koje ograničavam samo na moguću budući cijenu odvoza miješanog kom. otpada u ZG. Predloženi sustav prikupljanja ima elemente Švicarskog i Belgijskog modela i tamo funkcionira jer je sustav izgrađen do kraja, pa sam u mnogim elementima funkcioniranja istog kod nas skeptičan. Isti ima intenciju da se otpad što više odvaja i da naplata bude pravičnija.
Bazira se na principu kupnje vrećica pri čemu samom kupnjom plaćate uslugu obrade otpada kojeg jednom kad sakupite u tu vrećicu predate lokalnom komunalnom društvu. Polazim od pretpostavke da će u ZG biti dominanto upotrebljavanje vrećice volumena od 20 L.
U takvu vrećicu može stati oko 7 kg miješanog komunalnog otpada (max.gustoća 3,5 kg/10L), temeljem čaga se može napraviti orijentacioni, uprosječeni iznos troška javne usluge prikupljanja miješanog komunalnog otpada. Svaki stanovnik ZG godišnje proizvede 450 kg komunalnog otpada (prema zadnje verificiranim podacima iz Izvješću MGIOR o postupanju s KO za 2020). Kako se usluga odnosi na miješani komunalni otpad (mko) kojeg je 2020. prikupljeno 172.225 t, proizlazi da po stanovniku nastaje 218 kg/mko/god. onog kojeg odložimo na Jakuševcu. Kako bi taj otpad prikupio u vrećice od 20 L, stanovnik ZG godišnje treba kupiti 31 vrećicu. Svaka vrećica je 4 kn što iznosi 125,0 kn/god. ili mjesečno 10,4 kn. Za tročlanu obitelj mjesečni trošak kupovanja vrećica je 31,14 kn itd. Ako tome dodamo fiksnu naknadu od 45 kn/mjesečno, prosječni mjesečni račun za tročlanu obitelj bi trebao iznositi 76,14 kn. Moja (tročlana) obitelj danas plaća 47,12 kn/mjesečno za odvoz otpada. Dakle prosječno poskupljenje bi moglo biti 61,6%.
Ukupno će trebati na razini ZG oko 25 milijuna vrećica. Ovdje moram staviti i ogradu te reci da se radi o konzervativom pristupu. Ovisno o senzitivnosti i volumenu punjenja (nikad nije 100%) broj vrecica a time i cijena usluge moze biti i puno veca. Moj je prijedlog da se svakako razmotri i mogućnost vrećica manjeg volumena budući da ima dosta samačkih domaćinstava pa bi trošak za takva domaćinstva možda bio nešto manji.
Bilo kako bilo, do poskupljenja (prosječno) će doći.
Osnovni problem kojeg na razini RH imamo je taj da godinama gradimo sustava gospodarenja otpadom unazad, dakle ono što se na kraju optimira mi radimo na početku. Mi kupujemo milijune kanti za otpad i potičemo odvojeno prikupljanje, a onda ne znamo što ćemo s tako prikupljenim otpadom. Konkretno, snažan naglasak treba dati na izgradnji fleksibilnih sortirnica većeg kapaciteta i bioplinskih kompostana i sustava obrade ostatnog dijela miješanog komunalnog otpada (Centri za gospodarenje). Tek kad to izgradimo možemo adekvatno dimenzionirati sustav prikupljanja. U tom slučaju bi se npr u ZG. papir, karton plastika, metali (tzv. suhi reciklati) mogli prikupljati u jednoj posudi/vreći, dok to danas radimo kroz dvije posude/vreće, itd.
Krivicu za današnje stanje snose redom svi ministri od 2010 do danas, a najveću oni koji su danas najglasniji u kritici onog što se pokušava napraviti, bar kad je ZG u pitanju pri čemu se sve proglašava umreženom klijentističkom strukturom. Za to reći i pri tome biti hodajuća reklama jedne firme koja eto baš radi i sortirnice i kompostane, stvarno treba imati obraz. Danas je struka zanemarena više nego ikad, a svi se kunu u struku. Struka nije nešto plemenito željeti, struka je u okviru propisa, tehničkih normi i standarda nešto napraviti. To znači da struka realno sagledava problem cjelovito i multidisciplinarno kako bi projekt bio na korist zajednici, a to može biti samo ako je i ekološki i ekonomska održiv. Nažalost puno je onih koji gospodarenje otpadom gledaju utopistički i jednostrano. Mnogi nisu svjesni da za dobar regionalni/županijski koncept treba puno veće znanje od onog koje se nalazi na internetu. Problem se kod dosta onih koji odlučuju gleda populistički. Zbog svega toga i jesmo danas tu gdje jesmo-pred penalima od strane EU. Još nešto na kraju, gospodarenje otpadom je uvijek trošak i uvijek ćemo plaćati za otpad koji proizvedemo, ali sustav se može urediti da taj trošak bude što je moguće manji. To je moguće ako upotrijebimo, sva, ali baš sva svojstva koja otpad ima.
Piše Mirko Budiša
