Hrvatsko zdravstvo nije zdravo i to nije samo fraza, nego ozbiljna kronična dijagnoza koja na kraju može dovesti do kolapsa zdravstvenoga organizma.
Unatoč rekordnom ulaganju i porastu plaća u zdravstvu liste čekanja su nam sve duže a zdravstvena usluga sve teže dostupnija. Također proteklih godina donesen je cijeli niz pozitivnih zakonskih akata iz područja zdravstva kao što je i pokrenuta nova zdravstvena reforma ali je nakraju je izostao željeni pomak u radu zdravstvenog sustava zbog neučinkovite zdravstvene administracije.
Svi mi koji smo u bliskoj vezi s medicinom, bilo da smo u opoziciji ili poziciji, vrlo dobro znamo koje je reforme nužno poduzeti, međutim svi također znamo da su one nepopularne jer se nesumnjivo moraju temeljiti na redefiniranju prava pacijenata kao i mjerenje učinkovitosti zdravstvenog sustava i njegovih zaposlenika. Te mjere izrazito su nepopularne te nitko nema hrabrosti javno ih izložiti i uvesti jer ih se često povezuje s velikom vjerojatnosti poraza na izborima. No, nastavimo li i dalje zatvarati oči pred problemima našeg zdravstva te nastavimo li i dalje putem zdravstvenih reformi koje to suštinski nisu jer ne sadržavaju istinske reforme, pitanje je samo vremena kada će naš cjelokupan sustav postati neodrživ unatoč državnom intrevencionizmu.
Ono što je dobro, je da se konačno uspjelo riješiti Zakonom o zdravstvenom osiguranju ogroman višak osiguranika u odnosu na broj stanovnika te smo sredinom godine imali smo 3,945.725 zdravstvenih osiguranika, što znači da sada imamo samo 83,7 tisuća zdravstvenih osiguranika više nego stanovnika s obzirom na broj stranih radnika to je sada realan broj u odnosu na 2022. kada smo imali skoro 300000 osiguranika više .
Također je dobro da se broj zaposlenih u zdravstvu se od 2020. do 2023. povećao za 4644, broj liječnika u bolnicama veći je za 501 i ima ih 9740, ali zato u primarnoj zdravstvenoj zaštiti imamo 46 liječnika manje te ih je sada 4760 ili skoro 400 manje od potrebnog broja. Također statistika pokazuje manjak medicinskih sestra kojih je 750 na 100 tisuća stanovnika, dok je europski prosjek 850 sestara na 100000 stanovnika. Dodatni problem stvara i tkz obrazovni biznis koji radi hiperprodukciju pojedinih visokih strukovnih medicinskih profesija za kojih zapravo nema stvarnih potreba u sustavu a stvara pomutnju u istom.
Sa 410 liječnika na 100 tisuća stanovnika, Hrvatska se nalazi u prosjeku Europske unije primjera radi susjedna Slovenija ima 350 liječnika na 100000 stanovnika. Ova brojke pokazuju da zapravo uzrok problema leži negdje drugdje…unatoč dostatnim brojevima zaposlenih u zdravstvu ne koristimo zdravstveni sustav učinkovito i uz nepostojanje nadzora rada djelatnika „na plaći HZZO-a” ne treba nikoga čuditi pad kvaliteta usluga i sve veće liste čekanja na specijalističke preglede.
Ministarstva zdravstva ne može se za sada pohvaliti prepoznavanjem i rješavanjem ovih problema, što iz objektivnih ali i ne objektivnih razloga.
Nažalost, sve smo bolesnija nacija, prema podacima više od 1/3 stanovništva boluje od kroničnih bolesti, a bolesniji od nas samih jedino je naš zdravstveni sustav čiju kroničnu bolest nesavjesno liječimo kamilicom i andolom iako je odavno vrijeme za upravno-politički antibiotik.