Za nekoliko dana , početkom listopada u glavnom gradu Danske okupit će se lideri gotovo svih europskih država i europskih institucija osim Rusije i Bjelorusije. Jedna od tema biti će opet obrana i sigurnost Europe u svjetlu Ruske agresije na Ukrajinu. O ovoj temi Europa raspravlja već više od 3 i pol godine , nažalost samo raspravlja a iznimno malo je konkretnih pomaka u svrhu jačanja obrambenih mogućnosti , a koliko su te rasprave učinkovite na europsku obranu najbolje pokazuju incidenti i zatvaranje zračnih luka iznad glavnog dana Danske u proteklih 10 dana.
Ova hibridna akcija u Danskoj vjerojatno je osmišljena kako bi diskreditirala NATO i pokazala zapadnoevropskim zemljama da nisu u stanju zaštititi svoju nacionalnu sigurnosti a oni pomažu Ukrajini u ratu.
Apsurdno je da je ova hibridna akcija i uspjela , jer policija i vojska su pratili dronove iznad zračnih luka i osjetljive infrastrukture i nisu znali što bi poduzeli.
Ovi događaji razotkrili su ranjivost obrambenih i civilnih infrastrukture pojedinih europskih zemalja te pokazali koliko smo u Europi zapostavili obranu. Nakon ovakvih propusta u sigurnosti Europskih država nadam se da će većina lidera europskih zemalja na ovom samitu u Kopenhagenu osjećati se barem neugodno zbog svoje odgovornosti u zaštiti svojih zemlja i Europe.
Hrvatska je prije više od tri godine ostala zatečena padom drona gotovo u centru Zagreba te postala tek onda svjesna potreba ulaganja u obranu i sigurnosti. Godinama smo izdatke za obranu smatrali samo nepotrebnim troškom koji smo iz godine u godinu smanjivali a novac za obranu uvijek uspoređivali sa time koliko se vrtića i škola može za isti izgraditi. Na žalost i dalje Hrvatske oružane snage promatramo samo kao prigodno paradno sredstvo, a koncepciju razvoja oružanih snaga temeljimo na sukobima 90-tih godina uglavnom impresionirani moćnim paradnim strojevima. Da se ne spominje konfuzija oko toga tko i kada zapovijeda HV-om. I dalje smo u poziciji da dok se dva brda dogovore tko je sad tu glavni, ne daj Bože da nas netko napadne.
S druge strane cjelokupni sustav oružanih snaga nakon više od 20 godina sustavne devastacije Hrvatske vojske u posljednje tri godine tek bilježe značajnije pomake u opremanju i modernizaciji HV uz veliki trud i htjenje aktualnog ministra da te procese ubrza.
Pad drona u centru Zagreba već tada razotkrio je slabosti NATO-a . Od ovakvih hibridnih prijetnji ne može nas zaštiti samo 12 Rafala , kao što niti Dansku nisu zaštitili njihovi F-16 . Bez efikasnog PZO proturaketnog i protudronskog sustava OSRH neće biti u mogućnosti učinkovito obraniti nacionalni teritorij, pa tako ni bazu ili baze u kojima su smješteni Rafali koji su zapravo sada naše jedino strateško oružje odvraćanja.
Pad drona u Zagrebu nam je bila opomena da hibridni ratovi uključujući dronove, ometanje GPS-a i hakerske napade predstavljaju nove ugroze i da se njima mogu nanositi značajne štete zemljama koje i nisu u sudionici sukoba ali da se stvaranjem nesigurnosti kod stanovništva mogu postići pojedini politički ciljevi ili utjecati na javnost i osjećaj sigurnosti u pojedinim državama.
Zamislite samo učinak i posljedice ovakvog incidenta sa dronovima iznad naših zračnih luka za vrijeme turističke sezone, ili LNG terminala i zapitajmo se koliko bi štetu Hrvatska time imala i dali dovoljno činimo da do takvog incidenta ne dođe.
I dok će EU diplomati očigledno i dalje nastaviti usuglašavati se oko koreografija svojih sastanaka i beskrajnih deklaracija na vrhu , Hrvatskoj je vrijeme da počne odlučno djelovati i to prvenstveno povećanjem proračuna za obranu znatno iznad 2 % , jer sve ostalo je zanemarivanje nacionalnih interesa i vođenje kratkovidnih politika . Ovo je postala utrka u naoružanju između prijetnji u obliku novih tehnologija i obrane od novih tehnologija .
U okruženju u kojem se nalazimo, ovo je utrka koju si ne možemo priuštiti izgubiti .
