Današnje vrijeme mnogo je opasnije od načina života kakvim smo do prije nekoliko godina živjeli. U Europi i šire osjećamo posljedice ruskog agresivnog rata protiv Ukrajine . Sada je postalo jasno da će Europa koja je držala antimilitaristički stav, stjecajem okolnosti biti prisiljena prilagoditi svoju sigurnosnu i vojnu politiku u svjetlu sukoba u Ukrajini kao i zveckanja nuklearnim oružjem.
Zaštita i spašavanje stanovništva mora postati važno područje djelovanja i interesa države ali i lokalne samouprave. Ne samo zato što su ratna razaranja u suvremenim ratovima sve teža, a civilne žrtve sve veće, nego i zato što su prirodne i tehničko-tehnološke nesreće, ekološke nesreće i vremenske katastrofe u Hrvatskoj postaju sve ekstremnije i učestalije.
Izvještaj Državnog ureda za reviziju o upravljanju i korištenju skloništa za građane izrazito je zabrinjavajući jer u 2 040 skloništa, sa koliko Hrvatska raspolaže , možemo smjestiti manje od deset posto svog stanovništva.
Izvještaj državne revizije o upravljanju skloništima u Zagrebu možda je najslikovitiji primjer ovakve loše prakse upravljanjima skloništima.
Prema izvještaju Državnog ureda za reviziju, tijekom 2022. i 2023. obavljen je pregled 84 skloništa u vlasništvu Grada Zagreba gdje je utvrđeno da je njih deset je poplavljeno i neupotrebljivo , koristi se 6 skloništa koja su dana u zakup ili na korištenje udrugama uz naknadu. Svi ugovori osim jednog istekli su krajem 2022. ali prema obrazloženju grada zakupci ih i dalje koriste, prema planu djelovanja civilne zaštite Grada Zagreba na području grada nije planirana gradnja skloništa. U velikoj većini slučajeva, skloništa su zapuštena i prepuštena tromosti sustava te primjer upravljanja skloništa u gradu Zagrebu najbolje ocrtava razinu brige za skloništa i sigurnost građana
O atomskim skloništima se u Hrvatskoj nije pričalo od kraja 90-ih godina. Gradnja skloništa do 2000. godine bila je regulirana Zakonom o unutarnjim poslovima, te je predstavljala obvezu investitora pri gradnji stambenih i poslovnih građevina nakon čega je ta obaveza ukinuta. Godine 2015. izmijenjen je Zakon o sustavu civilne zaštite, čime su mnogi pravilnici koji su regulirali upravljanje atomskim skloništima stavljeni izvan snage. U novom zakonu skloništa se spominju samo u članku 96. u kojem piše da javnim skloništima upravljaju gradovi.
Uz naglašene klimatske promjene i sve ne izvjesnijih vremenskih nepogoda te mogućnosti globalnog sukoba , moramo ojačati svoju kolektivnu otpornost i biti spremni na nove rizike i znati čemu zajedno težimo. Izvještaj državne revizije o stanju skloništa pokazao je zabrinjavajući nemar. Nemojmo se zavaravati i zatvarati oči, živimo u turbulentnim vremenima. Nužno je da se postojeća počnu redovno održavati i da se grade nova u budućim zgradama i javnim objektima. Ne bih htio da s podacima o skloništima pridonosimo strahovima građana , s obzirom na naše iskustvo rata devedesetih. Otvaranje ove problematike nije poticanje nesigurnosti , već suprotno tome stvaranje sigurnosti za građane kao što rade Finska ili Švicarska koja nije nikad ni ratovala , a imaju osigurana skloništa za cjelokupno stanovništvo ali i obavezni vojni rok kako bi zaštitili svoju državu i svoje stanovništvo. I mislim da se trebamo u ova vremena zapitati kako kao država štitimo svoje građane i što nam je ustavna obaveza ?
