Na sastanku NATO-ovih ministara obrane 16. i 17. veljače te na izvanrednom summitu 25. veljače utvrđeno da aktualna sigurnosna situacija na istoku Europe predstavlja jednu od najozbiljnijih prijetnji europskoj sigurnosti od završetka Drugog svjetskog rata. Od svog osnutka 1949. godine NATO je uspješno štitio sve svoje članice isključivo zahvaljujući ideji kolektivne obrane. Svojom snagom odvraćanja NATO je Europi osigurao 77 godina mira i prosperiteta.
NATO je spreman braniti svoje članice od bilo kakve prijetnje pa je tijekom proteklih mjeseci proveo dodatno generiranje snaga za brzi odgovor i rasporedio dodatne snage na istok Saveza, u okviru postojećih borbenih skupina iz sastava ojačane prednje prisutnosti, te nastoji uspostaviti dodatne borbene skupine u jugoistočnoj Europi. Daleko najveći doprinos dale su i ovaj put američke snage, što govori o tome koliko je europska sigurnosna arhitektura primarno američka. NATO brine za sigurnost skoro milijardu ljudi iz svojih članica , te je zbog toga i novih prijetnji pokrenuto značajno povećanje snaga. Zbog toga su potrebna dodatna financijska ulaganja u obranu svih članica NATO-saveza kako bi se održao ‘obrambeni sustav NATO-a’, koji se sastoji od kombinacije najnovijih oružanih sustava i platformi te snaga uvježbanih za zajednički rad – bez zastoja.
NATO savez je i savez vrijednosti, koje uključuju individualnu slobodu, ljudska prava, demokraciju i vladavinu zakona. Ove zajedničke vrijednosti su temelj za ono što je zapravo NATO i definira njegov način djelovanja.
Budućnost obrambene reforme u Republici Hrvatskoj mora biti određena prilagođavanjem njezinog obrambenog sustava zadaćama i obavezama koje proizlaze iz hrvatskog članstva u Savezu. Članice Saveza morat će transformirati svoj cjelokupni sigurnosni sektor na takav način da budu sposobne organizirati obranu protiv novih sigurnosnih ugroza vlastitim snagama. Važno je pritom poticati države i na ugovaranje privatnih vojnih i obavještajnih usluga, kao što to radi SAD ali i neke druge NATO članice. U budućnosti možemo očekivati redefiniranje vojnih kriterija NATO-a u skladu s zahtjevima koji proizlaze iz sadašnje transformacije NATO-a.
Članstvo u NATO-u također obuhvaća sve obaveze iz članka 5. sporazuma, o tome da je napad na jednu članicu napad na sve saveznike. Ne možemo pristati da se oružjem napada država u Europi, da se nediskriminativno napadaju civili i da se granice mijenjaju silom okupacije. Mi pritom imamo obaveze u slučajevima napada na teritorij država članica NATO-a.
Činjenica je da se Hrvatska nalazi na takvom geostrateškom prostoru da je sustav kolektivne obrane vrlo korisna stvar. Sudjelovanje u NATO-u i EU-u je ključno za Hrvatsku, ; inače bismo bili osuđeni na turbulenciju Zapadnog Balkana koju izazivaju Beograd i Banja Luka.
Danas malo tko može i zamisliti drugačiji put za našu države koja je i sama ne tako davno izašla iz rata. Izdvajanja za obranu, pristup obrambenim pripremama i potencijalima danas bio drugačiji da Hrvatska nije članica NATO saveza, i sve bi bilo složenije i skuplje, a unatoč tome bili bi znatno nesigurniji no što smo sada.
Stoga se od populističke pokušaje nekih visokih dužnosnika da ospore princip solidarnosti i promoviraju svojevrsni neovisni pristup, a sve isključivo u svrhu samopromidžbe i jeftine političke promocije, treba jasno distancirati. Tim prije jer ozbiljno ugrožavaju međunarodni status i ugled Republike Hrvatske kao dijela transatlantskog partnerstva. Već sama činjenica da su ti istupi doživjeli široki publicitet i potporu iz Moskve, odnosno njezinih satelita, dostatno govori o kakvim se promašajima radi.
U ovim nadasve složenim sigurnosnim uvjetima, koji intenzitetom djelovanja i potencijalom ugrožavanja mira u cijeloj Europi, svako i tek isprazno populističko dovođenje u pitanje principa kolektivne obrane NATO članica vrlo je opasno. U rješavanju ovih kriza, i susprezanju pokušaja da se destabilizira naše neposredno okruženje, odlučujuću će ulogu imati Europska unija i NATO.
Republika Hrvatska podržala je prijedlog formiranja novih borbenih skupina u okviru aktivnosti ojačane budnosti NATO-a te uspostavu dodatnih NATO-ovih borbenih skupina u središnjoj i jugoistočnoj Europi odnosno u Mađarskoj, Slovačkoj, Rumunjskoj i Bugarskoj . Sukladno tome Ministarstvo obrane i Glavni stožer Oružanih snaga Republike Hrvatske predložio je angažman do 70 pripadnika Oružanih snaga Republike Hrvatske.
Pozdravljamo time ovu odluku da se i Hrvatska aktivno uključi u aktivnosti NATO saveza kroz slanje do 70 vojnika u susjednu Mađarsku. Ipak, bitno je da povećamo prisutnost naših vojnika u Poljskoj i Litvi koje su ključne zemlje na granici obrane slobode od tiranije.
Pritom mi je žao da zbog više od 20 godina sustavne devastacije Hrvatske vojske nismo sposobni da se aktivnije uključimo u aktivnosti ojačane budnosti NATO-a.
Piše Darko Klasić
