Ulaskom u EU i NATO prihvatili smo neke vrijednosti i standarde za koje se zalaže Europska unija, iako često oni nisu savršeni oni su trenutno najnapredniji po pitanjima poštivanje ljudskog dostojanstva, slobode, demokracije, jednakosti, vladavine prava i ljudskih prava na cijelom svijetu. Nakon izjava Putina i Xi Jinping o uspostavi novog svjetskog poretka jer se demokracija pokazala neuspješna u vođenju kriza u svijetu te nužnosti uspostavi novog svjetskog poretka nakon pada utjecaja Amerike kao posljedice Trumpove politike , većina autokratskih političara koji vide svoju perspektivu je istu prihvatila. Oni svoj opstanak na čelu svojih država temelje upravo na takvim politikama ekspanzionizma i konflikta što je i često njihov narativ . Za sada ti isti kalkuliraju i čekaju razvoj rata u Ukrajini koji treba biti prvi korak u formiranju novog svjetskog poretka te oblikovanjem tkz. ruskog svijeta na granicama Mađarske i Poljske. Takav razvoj situacije pokazao bi svu slabost zapada i sigurno dao vjetar u leđa idejama i politikama tkz. Srpskog sveta ili Velike Mađarske.
Zabrinjava što u susjednim zemljama i dalje traje uspješna indoktrinacija mladih negativnim nacionalizmom 90-tih , dok smo mi to davno stavili iza sebe što je naš uspjeh ali i naša slabost. Izbora zapravo Hrvatska.
Većina naših nacionalnih medija je u vlasništvu ili pod znatnim utjecajem vanjskih vlasnika kojima sigurno ovakav narativ nije u interesu. Nakon intenziviranja ruskih vojnih napada na civilne ciljeve u toj zemlji i sramotne ruske aneksije dijela ukrajinskog teritorija , mi osim ovih vrijednosnih razloga moramo i zbog vlastitih interesa podržavati obranu Ukrajine , ako nećemo da sutra moramo opet braniti opstojnost zemlje i vrijednosti koje su nam postale normalan način života .
S obzirom na naše kapacitete i potencijale naše pomoći imali smo priliku ne samo osnažiti svoj vanjskopolitički ugled i utjecaj već i pokazati da Hrvatska ne samo aktivno provodi i ostvaruje europske vrijednosne politike , nego i sutra imati legitimitet tražiti pomoć ukoliko bude potrebno od svojih međunarodnih političkih partnera. Obim misije i vrsta pomoći usuglašena je sa GS OS HR prema mogućnostima kojima raspolažemo , te je predviđao obuku do 100 Ukrajinskih vojnika u području razminiravanja , sanitetskog zbrinjavanja ranjenih i psihološku pomoć traumatiziranih. 22 države članice NATO-a i EU su podržali ovu misiju pomoći Ukrajini, jedino Hrvatska i Mađarska nismu, te smo se time svrstali u nepouzdanog člana saveza. Ova odluka nažalost nema pozitivnu stranu samo negativnu i za našu državu kao i oružane snage.
Osobno me je sram što nismo donijeli ovu odluku, te smo postali opet anomalija u EU kao i moguća slaba točka NATO pakta na koju se ne može računati. To se dogodilo u trenutku kada je opet cijela Europa jednoglasno stala uz Ukrajinu. Hrvatska nije nesvrstana zemlja kao bivša država , jer smo se davno opredijelili da želimo biti dio NATO pakta i Europske unije . Ne bih se čudio da ovakvu odluku donese neka skandinavska zemlja koja nije imala rat u svojem dvorištu. Hrvatska je jedina članica Europske unije koja je u zadnjih trideset godina i sama bila žrtvom vojne agresije zato je naša odluka više nego licemjerna.
Ukrajina je zemlji koja nas je među prvim priznala (11.12.91.) te je bila jedna od zemalja od koje smo za vrijeme Domovinskog rata nabavili velike količine obrambenog oružja unatoč embargu. O prilog doprinosa Ukrajine obrani Hrvatske , govori odluka predsjednika Tuđmana o odlikovanju Ukrajine za doprinos obrani i stvaranju Hrvatske kao jedne od samo tri odlikovane države (Vatikan, Njemačka i Ukrajina).
Svi još pamtimo koliko je Hrvatska 1990-ih tražila vojnu pomoći međunarodne zajednice. Smatrali smo da svijet treba vojno intervenirati i gorak osjećaj da smo prepušteni sebi, na milost i nemilost. No nažalost Ukrajincima smo poslali poruku ravnodušnosti, koju smo i sami iskusili za vrijeme Domovinskog rata.
Ovom odlukom opravdali smo sve one koji se 1990-ih nisu htjeli svrstati između “zaraćenih strana”, umjesto da jasno stanu uz Hrvatsku i nedvosmisleno osude velikosrpsku agresiju. U potpori Ukrajini se radi o očuvanju mira i svjetskog poretka utemeljenom na međunarodnom pravu UN-a, na očuvanju mira i mirnom rješavanju sporova, na nepovredivosti granica, na zaštiti suverenog prava država i njihovog teritorijalnog integriteta te na osudi rata i svakog osvajačkog pohoda. I ono najvažnije u slučaju pobjede tkz. ruskog svijeta dovest će tu politiku na granice EU i pokazati slabost njihove politike što će se sigurno odraziti i na tkz. srpski svijet i njihovu ekspanzionističku politiku koja će tu slabost shvatiti kao zeleno svijetlo za svoje politike na Balkanu. Potporom Ukrajini se brani Hrvatska, što nažalost mnogi ne shvacaju.
Piše Darko Klasić
