Danas je obrazovni biznis u Hrvatskoj uzrokovao otvaranja velikog broja stručnih i specijalističkih studija što je dovelo do značajnog porasta broja djelatnika u zdravstvu koji su završili prijediplomske stručne ili sveučilišne studije sestrinstva , radiološke djelatnosti , fizioterapije, medicinsko laboratorijske djelatnosti i radne terapije.
Nažalost ovako veliki broj visokoobrazovanih zdravstvenih radnika nije donio nužni iskorak u kvaliteti pružanja usluga jer porast standarda obrazovanja nije pratilo proširenje dužnosti i kompetencija tako obrazovanih zdravstvenih radnika.
Štoviše posljedice su često bile upravo suprotne i dovele su do problema u organizaciji rada u zdravstvenim ustanovama te poremećajima u međuljudskim odnosima na radnom mjestu i time posljedičnim nezadovoljstvom u sustavu.
Danas nije zato rijedak primjer na bolničkim odjelima da je izjednačen broj sestara sa završenim srednjoškolskim obrazovanjem i prvostupnica sestrinstva koje imaju iste kompetencije i opseg posla čime se zapravo i gubi smisao samog ovakvog obrazovanja.
S druge strane u primarnoj zdravstvenoj zaštiti potencira se kao standard u timovima obiteljske medicine obaveza zapošljavanja prvostupnica sestrinstva koje se onda uglavnom bave većinom administrativnom obradom i prijemom pacijenata u ambulantama obiteljske medicine. Ovo zapravo nema smisla , jer uz podizanje troškova zdravstvene usluge primarne zdravstvene zaštite ovdje se obezrveđivanje temeljna obrazovna razina srednje strukovne škole za medicinske sestre koja je najduža od svih srednjoškolskih profesija i traje pet godina kao i prvostupnica sestrinstva čije visoko školsko specijalističko obrazovanje se svodi na obavljanje administrativnih poslova.
Upravo zato smatram da ovaj Zakon o sestrinstvu radi značajan iskorak u pravcu definiranja dužnosti medicinskih sestara te uređenja kompetencija prema različitim stupnjevima naobrazbe, što će na kraju dovesti do kvalitetnije zdravstvene skrbi i do efikasnijeg zdravstvenog sustava.
Ovim zakona o sestrinstvu ulazimo i u društvo zapadnoeuropskih zemalja u kojima medicinske sestre i tehničari samostalno pružaju hitnu medicinsku skrb životno ugroženim pacijentima na mjestu intervencije ili tijekom transporta do dolaska u bolnicu i rasterećuju liječničku profesiju čime se i racionaliziraju troškovi zdravstvenog sustava ali se i materijalno vrednuje ulaganje u dodano obrazovanje medicinskih sestara i tehničara.
U Hrvatskom zdravstvu do sada medicinske i stručne dužnosti i kompetencije medicinskih sestara i tehničara de facto su bile istovjetne na svim razinama osim ukoliko niste obavljali dužnosti glavne sestre odjela ili zdravstvenih ustanova .
Specijalizacija medicinskih sestara i tehničara iz područja hitne medicinske pomoći je sigurno dobar put prema specijalizaciji iz svih specifičnih područja koja će dodati novu kvalitetu u području hitne medicinske skrbi , ali mislim da na tome ne bi trebalo stati jer postoji niz drugih specifičnih i različitih dijelova medicine gdje nam je potreban ovakva vrsta specijalizacije kako da bi svi naši pacijenti dobili najbolju uslugu.
Zato bih volio sutra vidjeti i medicinske sestre specijalistice intenzivne njege ili anestezije , koje će također imati kompetencije i specijalizacije u okviru stručnih prijediplomskih stručnih studije u pojedinim zahtjevnim specifičnim medicinskim područjima. Ovime bi i prijediplomske stručne i sveučilišne studije također opravdale svoju svrhu u obrazovanju umjesto dosadašnje prakse inflacije velikog broja medicinskih kadrova opće namjene bez specifičnih znanja za koje sutra nećemo imati mjesta u zdravstvenom sustavu sukladno njihovoj naobrazbi.
Zato kako bi Zakon o sestrinstvu zaživio i postigao puni učinak , obrazovni sustav morat će se značajno korigirati i prilagoditi ovim novim standardima obrazovanja, dužnosti i kompetencija, kako bi se njime osigurala još bolja kvaliteta rada medicinskih sestara u Hrvatskoj.
Sa ovom promjenom zakonske regulative u sestrinstvu ne smijemo stati i Ministarstvo treba na isti način primijeniti i revidirati zakone i o drugim zdravstvenim djelatnostima od radiološke i fizioterapije do laboratorijske djelatnosti koje unatoč završetku preddiplomskih i diplomskih studija također nemaju regulirane odgovarajuće kompetencije i dužnosti koja bi pratile njihovu naobrazbu i specifične zahtjeve.
Još bi se htio osvrnuti vezano uz članak 5. kojim se dopunjuju odredbe važećeg Zakona u vezi s nadležnostima i javnim ovlastima Komore, potrebno je sagledati omogućavanje slobode izbora želi li netko biti član Komore (što vrijedi i za ostale komore u zdravstvu, pa i šire).
Mnogi članovi komora reći će da zapravo plaćaju porez na diploma. Stekli su stručno obrazovanje, a onda im se za licencu uvjetuje članstvo i postavljaju barijere, od kojih strukovne komore imaju posebne interese za koje su se zauzeli kod resora i zakonodavca. Strukovne komore velika su barijera slobodnom tržištu i stvaraju dodatne namete na plaću . Strukovne komore dio su jednog uvelike netransparentnog sustava unutar kojega mnoge od njih nikome ne odgovaraju. Sporne su i ovlasti komora na vođenje sudsko-disciplinskih postupaka često po principu kadija te tuži, kadija ti sudi gdje ne postoji drugostepeno tijelo izvan komore . Zato se mi u HSLS zalažemo za transparentnost i deregulaciju rada svih komora.
Zakon o sestrinstvu je korak u pravom smjeru ne samo za regulaciju rada medicinskih sestara i tehničara već i ostali profesija u zdravstvu , i nadam se da će nakon izglasavanja zakona ove izmjene i brzo zaživjeti jer će se tada najbolje vidjeti perspektiva onoga što je predloženo.